|
Casopis Variety objavio kritiku Acimovicevog filma 15-12-2000 Klik magazin
Dok u zagrebackim kinima biljezi nezadovoljavajucu gledanost, film Dejana
Acimovica "Je li jasno, prijatelju" ovih je dana dobio inozemnu
potvrdu. Jedan od vodecih svjetskih filmskih casopisa, americki "Variety",
objavio je u svom prosinackom broju kritiku filma, nakon njegova
prikazivanja na Solunskom filmskom festivalu.
Pricu o neljudskim
zivotnim uvjetima u jednom zatvoru uoci raspada Jugoslavije,
autorica teksta, Deborah Young, vidi vise kao ljudsku dramu nego politicki
komentar. Young je pohvalila redateljev talent, ulogu Rade
Serbedzije, glazbu Gorana Bregovica i fotografiju Slobodana Trninica.
Manja zamjerka je da u filmu nema paralele izmedju "Titove
silom ujedinjene Jugoslavije i nacina na koji zatvor brise razlike
izmedju zatvorenika". Vec i sama cinjenica da je "Variety" objavio preporuku
filma velika je stvar, posebno stoga sto je od sezdesetak filmova
sa Solunskog festivala casopis odabrao samo njih cetiri-pet,
istaknula je producentica filma Tatjana Acimovic.
Po njezinim
rijecima, autorica teksta bila je u grupi novinara koji su na festivalu
trazili i trecu, uz predvidjene dvije projekcije Acimoviceva filma.
Komentirajuci slabu gledanost filma, koji se u Zagrebu prikazuje
od 29. studenog, Tanja Acimovic istice kako su reakcije publike i
kritike bile sjajne, no kako se potvrdilo ono s cime se vec duze suocava
hrvatski film - ljudi su zbog mnogih losih domacih filmova izgubili
volju ici u kino, a i opcenito je zbog videa posjet kinima slabiji.
Ona smatra da je jos jedan razlog u tome sto je film u javnosti
predstavljen kao surova slika stvarnosti, s cime se ona ne slaze,
no vjerojatno je neke obeshrabrilo za odlazak u kino. U sijecnju iduce
godine film odlazi na festival u Goeteburg, a u svibnju na Festival prvog filma u Lisabonu.
Film "Je li jasno prijatelju" na festivalu u Houstonu 05-03-2001 Klik magazin
Producent filma "DA film" danas je izvijestio da su vodeci ljudi WorldFesta
"tog najvaznijeg festivala nezavisne svjetske filmske produkcije
u Sjevernoj Americi" bili odusevljeni filmom, a Acimovica opisali
kao "sjajnog i vrlo talentiranoga novog redatelja".
Redateljski
prvijenac glumca Dejana Acimovica "Je li jasno, prijatelju?" premijeru
je imao krajem studenoga prosle godine.
Acimovic je
i scenarist filma, a za musku epizodnu ulogu zatvorskog cuvara dobio
je "Zlatnu arenu" na proslom filmskom festivalu u Puli. Na istom festivalu
Ivica Trpcic je nagradjen za scenografiju u tom filmu.
Film,
kroz pricu o Martinu (glumi ga splitski glumac Milan Plestina),
osudjenom na visegodisnju zatvorsku kaznu zbog namjestenog ubojstva,
govori o nasilju i policijskoj torturi u nekom zatvoru tijekom
posljednjeg desetljeca Jugoslavije.
Zbog stroge selekcije i
zelje da se predstavi "samo najbolje" na festivalu ce biti samo 45-50
premijera, najavljuje na internet stranici festivala njegova umjetnicka
ravnateljica Kathleen Haney.
Taj festival ona naziva
"pravim nezavisnim festivalom", na kojem se, za razliku od poznatijeg
"Sundance festivala", ne prikazuju
visokokomercijalni filmovi velikih filmskih studija.
Zao mi je kriticara 07-12-2000 Slobodna Dalmacija
Pise: Marcella JELIC
Debitantski film glumca Dejana Acimovica
Je li jasno, prijatelju? pripreman je duze od pet godina. Prvi put je
javno prikazan na festivalu u Puli, zagrebacka premijera odrzana je
proslog tjedna, a splitska je najavljena za cetvrtak u kinu Tesla
s pocetkom u 21 sat. Autor filma posebno je ponosan na Internet stranice,
kojima se hrvatski film ukljucio u svjetske tokove promocije.
Na adresi www.monitor.hr/jelijasnoprijatelju mogu se naci sve relevantne
informacije o filmu i njegovim autorima, kao i glazba Gorana Bregovica.
Acimovic, koji je ujedno i autor scenarija, snimio je prema
istinitim dogadjajima pricu o jednom zatvoru tijekom 80-ih. Glavnu
ulogu dodijelio je splitskom glumcu Milanu Plestini.
Plestina je
jedan od nasih najboljih glumaca, ciji me lik gotovo natjerao da ga
angaziram, a sjecam ga se dobro iz Markoviceva filma Deja vu.
- U
produkciju filma Je li jasno, prijatelju? usli ste sami, ali na koncu
ste ipak morali traziti pomoc Ministarstva kulture?
Ovo je ogroman
projekt, ciji budzet iznosi vise od 2,5 milijuna maraka i bilo
ga je nemoguce zavrsiti samostalno. Zvao sam u pomoc Ministarstvo kulture
kako bismo uopce mogli zavrsiti film, platiti sve honorare i pokriti
troskove.
- S koliko je novca u realizaciji filma sudjelovao
francuski koproducent CNC (Centre national de la cinematographie)?
Njihov
udio ne moze se nazvati velikim novcem. Znacajniji je njihov
potpis, koji u svijetu distributera nesto znaci. Nadam se da bi
nam njihovo ime trebalo pomoci kod prodaje.
- Planirate li iskoristiti
takvu situaciju i plasirati film na medjunarodno trziste?
Vec
se dogovaramo s nekim distributerima, koji su cak trebali doci na
zagrebacku premijeru, ali kako smo sve spremali na brzinu, nismo im
se stigli ni javiti. Nadamo se da cemo medjunarodnu distribuciju dijelom
dogovoriti i na festivalima. Zbog praznovjerja vam ne zelim otkriti
na koje smo se svjetske festivale prijavili.
- Kako danas,
iz pozicije filmskog autora, gledate na stanje, ove godine posebno
siromasne, hrvatske filmske proizvodnje?
Trebalo bi konacno donijeti
zakon o filmu. Trebalo bi napokon malo ozbiljnije pristupiti promociji
hrvatskog filma u inozemstvu. Drzavi je u interesu da se predstavi
svijetu filmom kao nacionalnim proizvodom. Puno vise bi znacilo
za promidzbu drzave da jedan hrvatski film pobijedi u Cannesu ili
u Veneciji, nego niz diplomatskih pokusaja.
- Neki filmski kriticari
zamjeraju filmu neaktualnost i tvrde kako su se filmovi takve tematike
trebali snimati prije desetak godina?
Zao mi je zbog Jurice
Pavicica. Na potpuno kriv nacin poceo je pisati o hrvatskom filmu.
Drago mi je da je analizirao moj film i ne zelim da me se krivo shvati,
ali u trenutku kad se nesto malo lijepo dogodi, trebalo bi u prvi
plan stavljati dobre stvari pa tako privoljeti publiku da se vrati
domacem filmu. Znam da moj film ima gresaka, jasno mi je gdje sam
napravio krivo, ali oni ne razmisljajuci isticu vise mane nego kvalitete.
Zao mi je sto ni on ni Drazen Ilincic ne razmisljaju o svojoj
ulozi novinara i kriticara onako kako mi se cini da bi trebali razmisljati.
Zao mi je primijetiti da su ljubav prema filmu i doprinos napretku
jedne kinematografije baceni u zadnji plan, a u prvom planu je
kritika kao poligon za pokazivanje vlastitih sposobnosti.
- Problem
s prikazivanjem rijesili ste tek nakon sto je Ina Cavlina zamijenila
Davora Kovacevica na mjestu direktora Kinematografa?
Problem
je bio u direktoru Kinematografa, covjeku o kojem sam vec dovoljno
rekao. On nije unistavao samo hrvatski film, nego i druge distributere.
S novom direktoricom krenuli smo vrlo konstruktivno, a Kinematografi su poceli pokazivati dobru volju za razgovor s hrvatskim filmskim autorima.
|
