|
Časopis Variety objavio kritiku Aćimovićevog filma 15-12-2000 Klik magazin
Dok u zagrebačkim kinima bilježi nezadovoljavajuću gledanost,
film Dejana Aćimovića "Je li jasno, prijatelju" ovih
je dana dobio inozemnu potvrdu. Jedan od vodećih svjetskih filmskih
časopisa, američki "Variety", objavio je u svom prosinačkom
broju kritiku filma, nakon njegova prikazivanja na Solunskom
filmskom festivalu.
Priču o neljudskim životnim
uvjetima u jednom zatvoru uoči raspada Jugoslavije, autorica
teksta, Deborah Young, vidi više kao ljudsku dramu nego politički
komentar. Young je pohvalila redateljev talent, ulogu Rade
Šerbedžije, glazbu Gorana Bregovića i fotografiju Slobodana
Trninića.
Manja zamjerka je da u filmu nema paralele
između "Titove silom ujedinjene Jugoslavije i načina
na koji zatvor briše razlike između zatvorenika". Već
i sama činjenica da je "Variety" objavio preporuku filma velika
je stvar, posebno stoga što je od šezdesetak filmova sa
Solunskog festivala časopis odabrao samo njih četiri-pet,
istaknula je producentica filma Tatjana Aćimović.
Po
njezinim riječima, autorica teksta bila je u grupi novinara
koji su na festivalu tražili i treću, uz predviđene
dvije projekcije Aćimovićeva filma. Komentirajući slabu
gledanost filma, koji se u Zagrebu prikazuje od 29. studenog, Tanja
Aćimović ističe kako su reakcije publike i kritike
bile sjajne, no kako se potvrdilo ono s čime se već duže
suočava hrvatski film - ljudi su zbog mnogih loših domaćih
filmova izgubili volju ići u kino, a i općenito
je zbog videa posjet kinima slabiji. Ona smatra da je još jedan
razlog u tome što je film u javnosti predstavljen kao surova
slika stvarnosti, s čime se ona ne slaže, no vjerojatno je
neke obeshrabrilo za odlazak u kino. U siječnju iduće godine
film odlazi na festival u Goeteburg, a u svibnju na Festival prvog filma u Lisabonu.
Film "Je li jasno prijatelju" na festivalu u Houstonu 05-03-2001 Klik magazin
Producent filma "DA film" danas je izvijestio da su vodeći ljudi
WorldFesta "tog najvažnijeg festivala nezavisne svjetske filmske
produkcije u Sjevernoj Americi" bili oduševljeni filmom, a Aćimovića
opisali kao "sjajnog i vrlo talentiranoga novog redatelja".
Redateljski prvijenac glumca Dejana Aćimovića
"Je li jasno, prijatelju?" premijeru je imao krajem studenoga
prošle godine.
Aćimović je i scenarist filma,
a za mušku epizodnu ulogu zatvorskog čuvara dobio je "Zlatnu
arenu" na prošlom filmskom festivalu u Puli. Na istom festivalu
Ivica Trpčić je nagrađen za scenografiju u tom filmu.
Film, kroz priču o Martinu (glumi ga splitski glumac
Milan Pleština), osuđenom na višegodišnju zatvorsku
kaznu zbog namještenog ubojstva, govori o nasilju i policijskoj
torturi u nekom zatvoru tijekom posljednjeg desetljeća
Jugoslavije.
Zbog stroge selekcije i želje da se predstavi
"samo najbolje" na festivalu će biti samo 45-50 premijera,
najavljuje na internet stranici festivala njegova umjetnička ravnateljica
Kathleen Haney.
Taj festival ona naziva "pravim
nezavisnim festivalom", na kojem se, za razliku od poznatijeg "Sundance
festivala", ne prikazuju
visokokomercijalni filmovi velikih filmskih studija.
Žao mi je kritičara 07-12-2000 Slobodna Dalmacija
Piše: Marcella JELIĆ
Debitantski film glumca Dejana
Aćimovića Je li jasno, prijatelju? pripreman je duže
od pet godina. Prvi put je javno prikazan na festivalu u Puli, zagrebačka
premijera održana je prošlog tjedna, a splitska
je najavljena za četvrtak u kinu Tesla s početkom u 21 sat.
Autor filma posebno je ponosan na Internet stranice, kojima se hrvatski
film uključio u svjetske tokove promocije. Na adresi www.monitor.hr/jelijasnoprijatelju
mogu se naći sve relevantne informacije
o filmu i njegovim autorima, kao i glazba Gorana Bregovića.
Aćimović, koji je ujedno i autor scenarija, snimio je
prema istinitim događajima priču o jednom zatvoru tijekom
80-ih. Glavnu ulogu dodijelio je splitskom glumcu Milanu Pleštini.
Pleština
je jedan od naših najboljih glumaca, čiji
me lik gotovo natjerao da ga angažiram, a sjećam ga
se dobro iz Markovićeva filma Deja vu.
- U produkciju filma
Je li jasno, prijatelju? ušli ste sami, ali na koncu ste ipak
morali tražiti pomoć Ministarstva kulture?
Ovo je ogroman
projekt, čiji budžet iznosi više od 2,5 milijuna maraka
i bilo ga je nemoguće završiti samostalno. Zvao sam
u pomoć Ministarstvo kulture kako bismo uopće mogli završiti
film, platiti sve honorare i pokriti troškove.
- S koliko
je novca u realizaciji filma sudjelovao francuski koproducent
CNC (Centre national de la cinematographie)?
Njihov udio ne može
se nazvati velikim novcem. Značajniji je njihov potpis, koji
u svijetu distributera nešto znači. Nadam se da bi nam
njihovo ime trebalo pomoći kod prodaje.
- Planirate li iskoristiti
takvu situaciju i plasirati film na međunarodno tržište?
Već
se dogovaramo s nekim distributerima, koji su
čak trebali doći na zagrebačku premijeru, ali kako smo
sve spremali na brzinu, nismo im se stigli ni javiti. Nadamo se da
ćemo međunarodnu distribuciju dijelom dogovoriti i na festivalima.
Zbog praznovjerja vam ne želim otkriti na koje smo se
svjetske festivale prijavili.
- Kako danas, iz pozicije filmskog
autora, gledate na stanje, ove godine posebno siromašne, hrvatske
filmske proizvodnje?
Trebalo bi konačno donijeti zakon
o filmu. Trebalo bi napokon malo ozbiljnije pristupiti promociji hrvatskog
filma u inozemstvu. Državi je u interesu da se predstavi
svijetu filmom kao nacionalnim proizvodom. Puno više bi značilo
za promidžbu države da jedan hrvatski film pobijedi
u Cannesu ili u Veneciji, nego niz diplomatskih pokušaja.
-
Neki filmski kritičari zamjeraju filmu neaktualnost i tvrde kako
su se filmovi takve tematike trebali snimati prije desetak godina?
Žao
mi je zbog Jurice Pavičića. Na potpuno kriv
način počeo je pisati o hrvatskom filmu. Drago mi je da je
analizirao moj film i ne želim da me se krivo shvati, ali u trenutku
kad se nešto malo lijepo dogodi, trebalo bi u prvi plan
stavljati dobre stvari pa tako privoljeti publiku da se vrati domaćem
filmu. Znam da moj film ima grešaka, jasno mi je gdje sam
napravio krivo, ali oni ne razmišljajući ističu više
mane nego kvalitete. Žao mi je što ni on ni Dražen
Ilinčić ne razmišljaju o svojoj ulozi novinara i
kritičara onako kako mi se čini da bi trebali razmišljati.
Žao mi je primijetiti da su ljubav prema filmu i doprinos
napretku jedne kinematografije bačeni u zadnji plan, a u prvom
planu je kritika kao poligon za pokazivanje vlastitih sposobnosti.
-
Problem s prikazivanjem riješili ste tek nakon što je
Ina Čavlina zamijenila Davora Kovačevića na mjestu
direktora Kinematografa?
Problem je bio u direktoru Kinematografa,
čovjeku o kojem sam već dovoljno rekao. On nije uništavao
samo hrvatski film, nego i druge distributere. S novom direktoricom
krenuli smo vrlo konstruktivno, a Kinematografi su počeli pokazivati dobru volju za razgovor s hrvatskim filmskim autorima.
|
