Filmska banka














   
Je li jasno, prijatelju?

Žanr:
Drama

Režija:
Dejan Aćimović, Lucija Šerbedžija

Kratak sadržaj:
Jedne noći, nepredviđenim sledom događaja, Martin počini zločin te biva osuđen na dugogodišnji zatvor. Zatvorenici, počinitelji svih zločina, mali i veliki lopovi, mentalni bolesnici, ubice i silovatelji, politički zatvorenici i albanski separatisti, smešteni su zajedno u ovoj ustanovi. Činjenica da su se našli ovde izbrisala je sve razlike među njima. Ovo je poseban svet. Izvan njegovih zidova postojanje ovih ljudi je nepoznato, a radnja se odvija u zatvoru Stara Gradiška bivše Jugoslavije 80`tih godina. Film je baziran na istinitim događajima.

Producent:
Da film d.o.o, Tatjana Aćimović, Croatia film, Gama studio, 2000

Scenario:
Dejan Aćimović

Muzika:
Goran Bregović

Snimatelj:
Slobodan Trninić

Scenografija:
Ivica Trpčić

Kostimografija:
Ruta Knežević

Zemlja porekla:
Hrvatska

Montaža:
Tvrtko Grgić

Trajanje:
102 minuta

Tehnika:
Widescreen, kolor

Prvo prikazivanje:
7.12.2000.



Glumci:

Aleksandra Mindoljević
Alka Vuica
Božidar Orešković
Danko Ljuština
Dejan Aćimović
kao zatvorski čuvar
Đuro Utješinović
Ivan Brkić
Ivo Gregurević
Ljubo Zečević
Lucija Šerbedžija
kao doktorka
Mate Lončar
Milan Pleština
kao Martin
Milivoj Beader
Mladen Čutura
Mustafa Nadarević
Otokar Levaj
Predrag Vušović
Rade Šerbedžija
kao sekretar za državnu bezbednost Milan Rajić
Radko Polič
kao upravnik zatvora
Vili Matula
Zdenko Jelčić
Iz medija:

Časopis Variety objavio kritiku Aćimovićevog filma   15-12-2000   Klik magazin

Dok u zagrebačkim kinima bilježi nezadovoljavajuću gledanost, film Dejana Aćimovića "Je li jasno, prijatelju" ovih je dana dobio inozemnu potvrdu. Jedan od vodećih svjetskih filmskih časopisa, američki "Variety", objavio je u svom prosinačkom broju kritiku filma, nakon njegova prikazivanja na Solunskom filmskom festivalu.

Priču o neljudskim životnim uvjetima u jednom zatvoru uoči raspada Jugoslavije, autorica teksta, Deborah Young, vidi više kao ljudsku dramu nego politički komentar. Young je pohvalila redateljev talent, ulogu Rade Šerbedžije, glazbu Gorana Bregovića i fotografiju Slobodana Trninića.

Manja zamjerka je da u filmu nema paralele između "Titove silom ujedinjene Jugoslavije i načina na koji zatvor briše razlike između zatvorenika". Već i sama činjenica da je "Variety" objavio preporuku filma velika je stvar, posebno stoga što je od šezdesetak filmova sa Solunskog festivala časopis odabrao samo njih četiri-pet, istaknula je producentica filma Tatjana Aćimović.

Po njezinim riječima, autorica teksta bila je u grupi novinara koji su na festivalu tražili i treću, uz predviđene dvije projekcije Aćimovićeva filma. Komentirajući slabu gledanost filma, koji se u Zagrebu prikazuje od 29. studenog, Tanja Aćimović ističe kako su reakcije publike i kritike bile sjajne, no kako se potvrdilo ono s čime se već duže suočava hrvatski film - ljudi su zbog mnogih loših domaćih filmova izgubili volju ići u kino, a i općenito je zbog videa posjet kinima slabiji. Ona smatra da je još jedan razlog u tome što je film u javnosti predstavljen kao surova slika stvarnosti, s čime se ona ne slaže, no vjerojatno je neke obeshrabrilo za odlazak u kino. U siječnju iduće godine film odlazi na festival u Goeteburg, a u svibnju na Festival prvog filma u Lisabonu.

Film "Je li jasno prijatelju" na festivalu u Houstonu   05-03-2001   Klik magazin

Producent filma "DA film" danas je izvijestio da su vodeći ljudi WorldFesta "tog najvažnijeg festivala nezavisne svjetske filmske produkcije u Sjevernoj Americi" bili oduševljeni filmom, a Aćimovića opisali kao "sjajnog i vrlo talentiranoga novog redatelja".

Redateljski prvijenac glumca Dejana Aćimovića "Je li jasno, prijatelju?" premijeru je imao krajem studenoga prošle godine.

Aćimović je i scenarist filma, a za mušku epizodnu ulogu zatvorskog čuvara dobio je "Zlatnu arenu" na prošlom filmskom festivalu u Puli. Na istom festivalu Ivica Trpčić je nagrađen za scenografiju u tom filmu.

Film, kroz priču o Martinu (glumi ga splitski glumac Milan Pleština), osuđenom na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog namještenog ubojstva, govori o nasilju i policijskoj torturi u nekom zatvoru tijekom posljednjeg desetljeća Jugoslavije.

Zbog stroge selekcije i želje da se predstavi "samo najbolje" na festivalu će biti samo 45-50 premijera, najavljuje na internet stranici festivala njegova umjetnička ravnateljica Kathleen Haney.

Taj festival ona naziva "pravim nezavisnim festivalom", na kojem se, za razliku od poznatijeg "Sundance festivala", ne prikazuju
visokokomercijalni filmovi velikih filmskih studija.

Žao mi je kritičara   07-12-2000   Slobodna Dalmacija

Piše: Marcella JELIĆ

Debitantski film glumca Dejana Aćimovića Je li jasno, prijatelju? pripreman je duže od pet godina. Prvi put je javno prikazan na festivalu u Puli, zagrebačka premijera održana je prošlog tjedna, a splitska je najavljena za četvrtak u kinu Tesla s početkom u 21 sat. Autor filma posebno je ponosan na Internet stranice, kojima se hrvatski film uključio u svjetske tokove promocije. Na adresi www.monitor.hr/jelijasnoprijatelju mogu se naći sve relevantne informacije o filmu i njegovim autorima, kao i glazba Gorana Bregovića. Aćimović, koji je ujedno i autor scenarija, snimio je prema istinitim događajima priču o jednom zatvoru tijekom 80-ih. Glavnu ulogu dodijelio je splitskom glumcu Milanu Pleštini.
Pleština je jedan od naših najboljih glumaca, čiji me lik gotovo natjerao da ga angažiram, a sjećam ga se dobro iz Markovićeva filma Deja vu.
- U produkciju filma Je li jasno, prijatelju? ušli ste sami, ali na koncu ste ipak morali tražiti pomoć Ministarstva kulture?
Ovo je ogroman projekt, čiji budžet iznosi više od 2,5 milijuna maraka i bilo ga je nemoguće završiti samostalno. Zvao sam u pomoć Ministarstvo kulture kako bismo uopće mogli završiti film, platiti sve honorare i pokriti troškove.
- S koliko je novca u realizaciji filma sudjelovao francuski koproducent CNC (Centre national de la cinematographie)?
Njihov udio ne može se nazvati velikim novcem. Značajniji je njihov potpis, koji u svijetu distributera nešto znači. Nadam se da bi nam njihovo ime trebalo pomoći kod prodaje.
- Planirate li iskoristiti takvu situaciju i plasirati film na međunarodno tržište?
Već se dogovaramo s nekim distributerima, koji su čak trebali doći na zagrebačku premijeru, ali kako smo sve spremali na brzinu, nismo im se stigli ni javiti. Nadamo se da ćemo međunarodnu distribuciju dijelom dogovoriti i na festivalima. Zbog praznovjerja vam ne želim otkriti na koje smo se svjetske festivale prijavili.
- Kako danas, iz pozicije filmskog autora, gledate na stanje, ove godine posebno siromašne, hrvatske filmske proizvodnje?
Trebalo bi konačno donijeti zakon o filmu. Trebalo bi napokon malo ozbiljnije pristupiti promociji hrvatskog filma u inozemstvu. Državi je u interesu da se predstavi svijetu filmom kao nacionalnim proizvodom. Puno više bi značilo za promidžbu države da jedan hrvatski film pobijedi u Cannesu ili u Veneciji, nego niz diplomatskih pokušaja.
- Neki filmski kritičari zamjeraju filmu neaktualnost i tvrde kako su se filmovi takve tematike trebali snimati prije desetak godina?
Žao mi je zbog Jurice Pavičića. Na potpuno kriv način počeo je pisati o hrvatskom filmu. Drago mi je da je analizirao moj film i ne želim da me se krivo shvati, ali u trenutku kad se nešto malo lijepo dogodi, trebalo bi u prvi plan stavljati dobre stvari pa tako privoljeti publiku da se vrati domaćem filmu. Znam da moj film ima grešaka, jasno mi je gdje sam napravio krivo, ali oni ne razmišljajući ističu više mane nego kvalitete. Žao mi je što ni on ni Dražen Ilinčić ne razmišljaju o svojoj ulozi novinara i kritičara onako kako mi se čini da bi trebali razmišljati. Žao mi je primijetiti da su ljubav prema filmu i doprinos napretku jedne kinematografije bačeni u zadnji plan, a u prvom planu je kritika kao poligon za pokazivanje vlastitih sposobnosti.
- Problem s prikazivanjem riješili ste tek nakon što je Ina Čavlina zamijenila Davora Kovačevića na mjestu direktora Kinematografa?
Problem je bio u direktoru Kinematografa, čovjeku o kojem sam već dovoljno rekao. On nije uništavao samo hrvatski film, nego i druge distributere. S novom direktoricom krenuli smo vrlo konstruktivno, a Kinematografi su počeli pokazivati dobru volju za razgovor s hrvatskim filmskim autorima.
Institut za film Beograd