|
Suoèavanje s nekorektnos‘u 22-10-2001 Glas Koncila
Odnosi izmedu radnica, s jedne strane, i poslodavca, s druge, u du‘anu
"Tresnjevka" bili su vise-manje korektni, iskljuèuju‘i pri tom
smijesno, gotovo ritualno zapoèinjanje radnog dana koje se
sastojalo od zajednièke jutarnje gimnastike, èis‘enja
i dr. Izrazito teski, rekli bismo, nehumani uvjeti zivota blagajnice
Barice (Dora Poli‘) i njezine sada bolesne k‘eri Tonkice i te kako
se istièu u jednom "komiènom" radnom i susjedskom ambijentu,
koji èine ljudi poput sefa Miljenka (Ivan Brki‘), pijanci
i kradljivci koji svakodnevno navra‘aju u du‘an, "nesretni" postar,
susjed pijanica itd. Jedini cilj postene Barice, koji joj se ipak
èini kao san, jest oti‘i na zasluzeni, a ve‘ dugo ne koristeni
godisnji odmor kako bi bolesnu k‘er odvela na more radi zaljeèenja
ve‘ tesko oboljelih bronhija. Sto uèiniti kad poslodavac
pregazi svoju rijeè, kad zadovoljavanje svojih prizemnih
uzitaka i sitnih interesa postavlja toliko iznad radnikovih potreba
koje su od zivotne vaznosti? Pitanje je koje si je Barica postavila
kada se izmedu nje i cilja isprijeèila nova radnica Jadranka
(Nina Violi‘). Èovjek u takvim neprilikama ima sljede‘i izbor:
raditi dalje podnose‘i nepravdu, boriti se protiv nepravde, no
pitanje je kako ako pravo u drzavi ne funkcionira, ili uzeti stvar u
svoje ruke. Jadranka i Barica utjelovljuju dvije opreène "sudbe"
zena. Jadranka je, mnogi bi rekli, "djevojka koja zna sto ho‘e",
ali koja za ostvarenje cilja ne bira sredstva s prezirom svega sto
izaziva napor i sto zahtijeva jedan korektan stav prema sebi, sefu
i kolegicama s posla. Barica ipak uzima stvar u svoje ruke, a cijelu
situaciju na kraju ipak u njezinu korist rjesava kriminalistièki
inspektor koji izgovara tako pouène rijeèi: "Tako
malo èovjeka èini èovjekom, a ni to malo èovjek ne moze ispuniti!"
Mirjana Andi‘
Zasto se ne digne prasina kad Zagorce prikazuju kao pijance?! 06-01-2001 Veèernji list
* U nas postoji fraza da hrvatski film nista ne valja. Uzrok je mozda
èinjenica sto se ovdje katkad snimaju filmovi koji se zapravo
nisu niti trebali snimiti, no to se moralo uèiniti zbog kojekakvih
razloga, od politièkih pa nadalje. Onda ljudi pogledaju
te filmove, oni im se ne svide pa i sve ostale sude prema njima
Glumica Dora Poli‘ zahvaljuju‘i debitantskom filmu redatelja Dalibora
Matani‘a "Blagajnica ho‘e i‘i na more" ostvarila je uz mnoge
kazalisne uloge svoju prvu glavnu filmsku ulogu za koju je odmah i
to na proslogodisnjem Pulskom festivalu osvojila Zlatnu arenu. Znamenitu
statuicu Dora je zavrijedila uvjerljivo odglumivsi lik skrusene,
skromne, postene, a ipak i odvazne blagajnice Barice.
* Svojedobno
ste priznali kako ste bili iznenadeni angazmanom u tom filmu
te da ste proèitavsi scenarij posumnjali u to da je uloga Barice
prava uloga za vas. Zasto?
- Zato sto mi je Dalibor tu
ulogu ponudio u trenutku kad se navrsavalo gotovo dvije godine kako
zbog rodenja djeteta nista nisam radila. Tad sam se, i to u nekoliko
navrata, i sama pitala jesam li uop‘e glumica. Pa, nista ne radim,
nigdje me nema, gdje se to realiziram kao glumica... I dok su se u
mojoj glavi rojila takva razmisljanja, iskrsnulo je i pitanje: Pa misli
li uop‘e tko na mene?! A ispalo je da Dalibor i te kako misli, i
to u smislu: "Eto, za tebe imam glavnu ulogu." Najprije dugo nista,
a onda odjednom - bum, nesto veliko, glavna uloga. Ona, film, kao i
ziri koji ju je ocijenio dostojnom nagrade dali su mi na kraju potvrdu
da ipak jesam glumica.
* Nije li mozda uzrok svemu tome
okolnost sto ste vi i Dalibor Matani‘ bili ista generacija na Akademiji,
sto podrazumijeva da je upravo on ponajbolje znao sve vase glumaèke
mogu‘nosti?
- To je toèno jer tesko je angazirati
nekoga za koga i ne znas da postoji. Razlog je nedovoljno zanimanje
za nas onih ljudi koji bi trebali poznavati cijelu paletu glumaca,
od najmladih do najstarijih, kako bi onda znali tko je sposoban
za koju ulogu. Takav odnos poèinje ve‘ na Akademiji. Svi
se pitaju zasto na te ispite iz glume, koji budu cjelovita predstava,
ne dolaze redatelji i ravnatelji kazalista kako bi upoznali one koji
‘e jednog dana glumiti u njihovim filmovima i predstavama. Na kraju
krajeva, tako bi bar doznali da ti mladi ljudi uop‘e postoje. Èesto
se dogada da netko odustane od uloge u nekoj predstavi, onda
se napnu svi mozgovi koji su u tom trenutku okupljeni oko tog projekta
pa se poènu predlagati imena drugih, obièno mladih
glumaca koji bi trebali uskoèiti. Oni su rijetko kad u glavama
redatelja ve‘ u osnovnoj podjeli.
* A moze li se takav
naèin razmisljanja promijeniti u sluèaju da netko postane
dobitnik priznanja kao sto je vase?
- Imam osje‘aj kako
je svaka nagrada priznanje za nesto 1to je ve‘ napravljeno i ne mora
znaèiti da ‘e vam samo ona inicirati nesto novo u budu‘nosti.
Netko moze re‘i: "Vidis, ona je odlièna u toj ulozi pa bi i
drugi put mogla odglumiti nesto slièno", no pitanje je ho‘e
li se vise ikada snimati takvo sto.
* Ipak, èini mi se
kako uop‘e nije upitno ho‘ete li vi i dalje glumiti u nekom od sljedeaih
Matani‘evih filmova.
- Pa i na setu "Blagajnice" zezali
smo se na tu temu, pa mi je Dalibor obe‘ao kako ‘e mi u jednom od
svojih sljedeaih projekata dati ulogu lijepe i zanosne zene, a ne vise
skromne, povuèene i neugledne blagajnice.
* No, nedavno
su se pojavile kritike da je film zbog nekih drugih likova u losem
svjetlu prikazao Hercegovce.
- Ovaj film prikazuje ljude
kakve susre‘emo u svakodnevnom zivotu, ali nitko ne dize pompu oko
Zagoraca koje se redovito prikazuje kao pijance ili Dalmatinaca koje
se prikazuje lijenima. No, kad se u "Blagajnici" bez ikakve zle namjere
prikaze ono sto se posljednjih godina misli o Hercegovcima, onda
se digne toliko prasine da nam ne preostaje nista drugo ve‘ se svim
tim kritièarima zahvaliti na besplatnoj reklami.
*
Nezainteresiranom, tromom i malobrojnom - kad je u pitanju doma‘i film
- moze se okarakterizirati i nasa publika. Ako imamo talentiranog
redatelja, originalan scenarij, sjajne glumce, a povrh svega i brojne
nagrade, sto onda jos treba napraviti da se tu istu publiku nagovori
da u ve‘em broju dode u kina?
- Reklamu! Jer se upravo za
to izdvaja uzasno malo novca. Osim toga, u nas postoji fraza da hrvatski
film nista ne valja. Uzrok je mozda èinjenica sto se ovdje
katkad snimaju filmovi koji se zapravo nisu niti trebali snimiti,
no to se moralo uèiniti zbog kojekakvih razloga, od politièkih
pa nadalje. Onda ljudi pogledaju te filmove, oni im se ne
svide pa i sve ostale sude prema njima. Nakon toga ne moze samo jedan
dobar filmski projekt potpuno promijeniti njihovo uvrijezeno razoèaranje
i naviknuti ih da ipak pohode kina. Isto je tako i stav
nasih distributera da se njima doma‘i film ne isplati prikazivati.
* Ono sto se glumcu ipak isplati stalni je kazalisni angazman
koji jamèi sigurnost.
- Toèno, ali tu nastaje
problem s nasim kazalistima jer slobodnih radnih mjesta za glumce
nema. Iako brutohonorari nekih glumaca koji gostuju u nekoliko razlièitih
predstava odredenog kazalista znaju premasivati i jednu
pla‘u, za njih stalna mjesta ne postoje.
* Koji su jos problemi
koje mladi glumci u medusobnim razgovorima najvise spominju?
- Da se hitno plati sve ono sto je ugovorima dogovoreno i potpisano
jer osim sto ne radimo stalno i nemamo stalna primanja, ne uspijevamo mjesecima dobiti ni novac za koji smo ulozili trud i vrijeme i od kojeg trebamo zivjeti.
Bozena Matijevi‘
|
