Filmska banka

  Fabijan Šovagović

  Gluma u filmovima:

1957 - Svoga tela gospodar
1958 - H - 8
1966 - Ponedeljak ili utorak
1967 - Breza
1967 - Crne ptice
1967 - Iluzija
1968 - Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata
1968 - Imam dvije mame i dva tate
1969 - Bitka na Neretvi
kao ludi Boško
1969 - Događaj
kao prijatelj
1969 - Kad čuješ zvona
1969 - Slučajni život
1970 - Hranjenik
1970 - Lisice
1971 - Ovčar
1971 - U gori raste zelen bor
1972 - Majstor i Margarita
1972 - Prvi splitski odred
1973 - Protuva
1973 - Živjeti od ljubavi
1974 - Deps
1974 - Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja
1975 - Kuća
1975 - Seljačka buna 1573
1976 - Četiri dana do smrti
1976 - Izbavitelj
1977 - Mećava
1977 - Ne naginji se van
1977 - Pucanj
1979 - Daj što daš
1979 - Novinar
1979 - Povratak
1979 - Usijanje
1981 - Ritam zločina
1982 - Hoću živjeti
1982 - Servantes iz Malog Mista
1983 - Medeni mjesec
1984 - Ambasador
1984 - Mala pljačka vlaka
1985 - Horvatov izbor
1985 - I to će proći
1986 - San o ruži
1987 - Na putu za Katangu
1987 - Osuđeni
1988 - Sokol ga nije volio
1989 - Čovjek koji je volio sprovode
1989 - Diploma za smrt
1989 - Hamburg-Altona
1989 - Povratak Katarine Kožul
1990 - Gluvi barut
1990 - Ljeto za sjećanje
1990 - Orao
kao Kristofić
1991 - Čaruga
1991 - Đuka Begović
1994 - Vukovar se vraća kući

Biografija:
Filmski, pozorišni i TV-glumac, rodio se u Ladimirevcima 4.1.1932. Iz zemljoradničke obitelji, rano se priklonio pozorištu. Diplomirao je glumu (1957) na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Isprva angažovan u zagrebačkom Dramskom kazalištu menja angažmane u HNK i Teatru u gostima, da bi se napokon vratio u Dramsko pozorište "Gavella". Brzo se potvrđuje kao jedan od najnadarenijih glumaca svoje generacije, podjednako sugestivan u klasičnom i modernom repertoaru, za šta dobija i nagradu na Sterijinom pozorju. Kasnije zapažene uloge u filmovima tumači u: Kuća (B. Žižić, 1975), Seljačka buna 1573 (V. Mimica, 1975), Ritam zločina (Z. Tadić, 1981) i drugi. Nagrađen je Zlatnom arenom za sporednu ulogu u filmovima Novinar (F. Hadžić, 1979), kao razočarani intelektualac koji se ubija pićem, Ambasador (F. Hadžić, 1984) kao čovek iz naroda koji promatra dekadenciju crvene buržoazije itd. Glumio je u više koprodukcijskih filmova (npr. Susreti sa značajnim ljudima, 1979, P. Brooka). Dvaput je nagrađen republičkom nagradom "Vladimir Nazor": za filmsku ulogu 1970, a za pozorišnu 1982. Osnovne su karakteristike Šovagovićeve glume izražajnost i svestranost. Vrlo nadaren, jedan je od retkih jugoslovenskih glumaca koji gledatelje uspeva da uveri u bogat i jedinstven unutrašnji sadržaj, pa mu se zato često poveravaju uloge introverta i osobenjaka. Njegova deca, Anja i Filip Šovagović takođe su glumci: uz njih je igrao u Snu o ruži (Z. Tadić, 1986) i u Životu sa stricem (K. Papić, 1988).