La banque du film

  Miodrag Petrović-Èkalja

  Le jeu dans les films:

1958 - Èetiri kilometra na sat
comme profesor
1960 - Ljubav i moda
1960 - Zajednièki stan
1961 - Nema malih bogova
comme kuvar Jordan
1961 - Sreća u torbi
comme kuvar Jordan
1964 - Na mesto građanine pokorni
1964 - Put oko sveta
comme Jovanèa
1966 - Orlovi rano lete
comme Lijan
1967 - Zlatna praćka
comme Sibin
1968 - Kad golubovi polete
1968 - Višnja na Tašmajdanu
comme profesor francuskog
1969 - Bog je umro uzalud
comme blizanci Predrag I Nenad
1969 - Silom otac
comme Jovanèe
1970 - Biciklisti
1970 - Lepa parada
comme krojaè
1970 - Prva ljubav
1973 - Paja i Jare - kamiondžije
comme Jare
1980 - Avanture Borivoja Šurdilovića
1984 - Kamiondžije opet voze

La biographie:
Rođen je u Kruševcu 1. IV 1924. Upisao je veterinu u Beogradu. U dramskoj sekcijia KUD " Ivo Lola Ribar" otkriva ga R.- L. Đukić, nakon èega glumi u radio dramama; po osnivanju 1949. Vrlo uspešno nastupa u VESELOJ VEÈERI Radio-Beograda. Od 1952 godine èlan je Humoristièkog pozorišta (kasnije Scena na Terazijama Savremenog pozorišta), gde se istièe u komedijama B. Nušića, G. Feydauxa, E. Labichea, N.V. Gogolja I D. Dobrièanina (ZAJEDNIÈKI STAN, u èijoj ekranizciji /M. Vajda, 1960/ takođe igra glavnu ulogu). Glumio je u 2O filmova, najèešće komedija. Osobito se istaknuo u delima R. L. Đukića (NEMA MALIH BOGOVA I SREĆA U TORBI, 1961, NA MESTO GRAĐANINE POKORNI, 1964, ZLATNA PRAĆKA, 1967, te BOG JE UMRO UZALUD, 1969), S. Jovanović (PUT OKO SVETA, 1964, ORLOVI RANO LETE, 1966, I SILOM OTAC, 1969), P. Đorđevića ( BICIKLISTI, 1970), M. Đukanovića (PAJA I JARE, 1973) I A. Đorđević (AVANTURE BORIVOJA ŠURDILOVIĆA, 1980, I televizijska serija VRUĆ VETAR). Pored toga igrao je u nizu televizijskih serija R.-L.Đukića I drugih autora, te u mnogobrojnim skeèevima na televiziji I estradi (èesto ih je I sam pisao), kao jedan od nesumunjivo najvaćih jugoslovenskih "narodskih komièara" . Delujući u vremenu u kojem se ne pokazuje velik interes za humor viših dometa (gde bi mogao izraziti sve mogućnosti svojega fernandelovskoga komièarskog dara), I prepuštajući se inerciji televizijske estrade koja mu je donosila ogromnu popularnost. Petrović reziniran - još u punoj snazi - 1975 godine demonstrativno napušta pozorište u kojem je proveo celi radni vek, I ubrzo potom odlazi u mirovinu.