|
POVRATAK FILMSKE KULTURE U BIH 10-08-2001 Medija Klub CG
Urnebesna komedija "Mlijecni put", radjena u produkciji Mebius Filma iz
Sarajeva, nasla je svoje mesto na ovogodisnjem FEST-u. Tim povodom
u Beogradu gostuje ekipa filma, predvodjena rediteljem Farukom Sokolovicem,
a dopunjena jugoslovenskim glumcem Draganom Bjelogrlicem, koji
tumaci glavnu ulogu u ovom ostvarenju. O nastanku filma, Sokolovic
kaze: "U BiH je poslednjih godina snimljeno svega tri filma. Pritom,
u celoj Bosni radi 20 bioskopa, neki tamosnji ljudi su jos pre 20
godina poslednji put bili u bioskopu. To sve znaci da smo mi izgubili
filmsku kulturu, izgubili smo fimske casopise, ne postoje vise filmski
kriticari... Zato je ovaj film bio zamisljen kao projekat. Almir
Imsirevic, scenarista i ja, napisali smo scenosled na osnovu jedne
istinite price, i ponudili glumcima za koje smo mislili da ce hteti
da igraju u takvom filmu. I bili smo u pravu. Svi su prihvatili ponudu.
Tek
tada smo seli i napisali scenario i tako je pocelo
snimanje filma". Prema njegovim recima, film je u BiH do sada videlo
26 hiljada ljudi, sto je ogroman uspeh. Govoreci o saradnji sa Draganom
Bjelogrlicem, Sokolovic kaze:
- U Sarajevu smo imali niz
neprijatnosti od strane stampanih medija zbog angazovanja Dragana
Bjelogrlica, a ti napadi i danas traju. Verovatno je to jedan od razloga
sto nam nijedno ministarstvo nije pomoglo tokom rada na filmu.
Ali, Dragan zraci pozitivnom energijom koja coveka jednostavno obaveze,
i zapravo shvati da je sreca sto je on pristao da radi na filmu.
A sreca je i da smo do kraja ostvarili tu saradnju.
Mlijecni put 24-10-2001 Saray Net
U zemlji koja je toliko siromasna filmskom produkcijom kao sto je to ova
u kojoj zivimo, sama pojava igranog fimskog ostvarenja izaziva i
odusevljenje i iznenadjenje istovremeno. Nakon Ademira Kenovica i Savrsenog
kruga, i Faruk Sokolovic se odlucio na radikalan korak - snimiti
dugometrazni igrani film u BiH. To su, da podsjetimo, u stvari
svi igrani filmski projekti realizovani od zavrsetka rata do danas u
Bosni i Hercegovini. Dva filma za pet godina. Vrlo dobro, mozda do
2003. budemo imali i treci.
Mlijecni put je klasicna, za nase
uslove vrlo aktuelna i istinita poslijeratna prica, napisana od strane
Edine Kamenice, a adaptirana za veliko platno uz pomoc malo romantike
i humora. Glavni junaci su dva mlada bracna para iz Sarajeva,
bez nade u bolju buducnost u svome gradu. Oni daju sve od sebe da bi
emigrirali na Novi Zeland, ali u tome nemaju mnogo uspjeha. Glavni
krivac za to je cinjenica da njihovi nisu one pogodne vrste, tj. mijesani.
Uz pomoc zajednickog prijatelja, lokalnog mocnika i totalnog
zaludjenika u fudbal, oni iznalaze rjesenje (ispostavice se jedino logicno),
a to je da zamijene partnere i ponovo se vjencaju da bi ispunili
rigorozne uvjete preseljenja u zemlju ovaca i boljeg zivota. Ipak,
iako je izlaz iz situacije bio izvjestan, stvari ne teku tako lako.
Uz opiranje zenskih supruznika (uglavnom), i sa mnogo komicnih
situacija, duplo vjencanje je odradjeno, dobiven je pozitivan odgovor
na famoznom intervjuu, i Novi Zeland je u tren oka postao tako blizu.
Slutite ®happy end¯? Ne budite tako sigurni.
Mebius Film,
porodica Sokolovic (citava porodica je ukljucena u realizaciju, od
roditelja do djece, od produkcije do glume), i ostatak ekipe Mlijecnog
puta zaista zasluzuju priznanje za uspjesnu realizaciju ovog filma.
Kada uzmemo u obzir sve probleme s kojima su se suocili (nedostatak
sredstava, kratak vremenski rok snimanja, nesusretljivost.) i odlicnu
snalazljivost u pronalazenju lokacija i improvizaciji, uistinu
moramo priznati da su uradili vraski posao. Ovaj film i njihovo iskustvo
mogao bi realno posluziti kao uputstvo svim nasim filmskim radnicima
koji se suocavaju sa istim problemima. Sto se tice samog filma,
pohvale idu dobro adaptiranom scenariju, i lucidnim idejama Almira
Imsirevica i Faruka Sokolovica (zivot je fudbalski teren), kao i samim
glumcima. Vecina njih nema neko veliko iskustvo u igranim ostvarenjima,
ali vrlo dobro se snalaze u svojim ulogama. Tu se posebno izdvaja
Nada Djurevska, koja vjerovatno jedina moze bolje odglumiti nanu
nego li sama nana. Jedine ozbiljne zamjerke idu odgovornoj osobi
za angazman Dragana Bjelogrlica. Njegov karakter u filmu ponajvise zahtijeva
autenticnost i pripadnost specificnom podneblju, sto on u ovom
odredjenom slucaju ne posjeduje. Koliko god se on trudio da pravilno
koristi sleng koji ne poznaje, to ne daje zeljeni efekat, i ocito
je da mu je svaki put, kada zeli reci ®'ba¯, na vrh jezika ®bre¯.
Uz to, njegova uloga je cista kopija one iz Rana, tako da na kraju
mozemo lako zakljuciti da, sve u svemu, njegov angazman i nije bio neki originalan potez.
|
